Misteriozna Podzemna Utvrda Monte Lesco 1.dio

U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, Četvrta jugoslavenska armija je, prodirući iz Dalmacije i južne Like, u ožujku i travnju 1945. godine razbila njemački 15. brdski korpus, oslobodila čitavu Liku s primorjem, dio Gorskog kotara i otoke Pag i Rab. Sredinom travnja njezina 13, 19. i 43. divizija izbile su na prugu Rijeka—Zagreb, između Brod-Moravica i Jadranskog mora, nasuprot prednjim položajima njemačke 237. divizije iz 97. armijskog korpusa, koja je ovjde namjeravala zadržati prodiranje Četvrte armije u Rijeku i Istru. Spomenute divizije Četvrte armije povele su 16. travnja borbu na bojišnici Lokve—Kraljevica, 17. travnja iskrcala se 26. divizija na otok Krk i oslobodila ga. Poslije žilavih borbi na glavnom pravcu 13., 19. i 43. divizija savladale su obranu Wehrmachta i 18. travnja završile širi obuhvat Rijeke, od Bakarskog zaljeva do Platka.
Oštećene zgrade u cetru Rijeke nakon borbi za oslobođenje 1945. Nijemci su pred povlačenje uništili obalu u centru grada.
U namjeri da ubrza savladavanje njemačkih snaga pred ulazom u Istru i što prije, u duhu zapovijedi Generalštaba jugoslavenske armije, uputi ka Trstu i u unutrašnjost Istre jake snage, štab Četvrte armije odlučio je proširiti bojišnicu. U tom cilju su se 20. travnja s otoka Raba iskrcali na otoke Cres i Lošinj 9. divizija i Kvarnerski NOP odred i idućeg dana oslobodili ove otoke; na desnom krilu Armije privučena je 20. divizija, dok je 43. divizija upućena kroz neprijateljski raspored po brigadama ubaciti se u Istru. Nanijevši visoke gubitke 237. diviziji na bojišnici prema Rijeci, 19. divizija je prinudila Nijemce da odstupe na zapadnu obalu Rječine, dok je 13. divizija izbila na njezin izvorišni dio, u okolinu Klane. Nijemci su ovde podigli čvrstu bojišnicu i dovlačili nove snage, oslanjajući se na vrlo jaku utvrđenu liniju (Ingridstelung) i onemogućili pokušaj brigada 43. divizije da se infiltriraju. Ujutro 21. travnja, poslije teške borbe, 19. udarna divizija i 12. brigada 26. udarne divizije JA oslobodila je Sušak,[2][3] dok je kod Klane došlo do prve borbe između 13. divizije i pristiglih dijelova njemačke 188. divizije, koja se nastavila i sutradan. S obzirom na žestinu kojom su se Nijemci branili, 22. travnja štab Četvrte armije odlučio je ojačati krila Armije i desno krilo (20. diviziju) usmjeriti pravcem preko Mašuna na Pivku i Ilirsku Bistricu, a lijevo (9. diviziju) s Cresa iskrcati na istočnu obalu Istre, kako bi se okružile neprijateljske snage u prostoru Rijeka, Klana, Gumance. Uto je 24. travnja kod Klane došlo do druge borbe između privučene 26. divizije Četvrte armije i sada već kompletne njemačke 188. divizije. Obje ove divizije istodobno su krenule u napad: 26. divizija s namjerom da zauzme Klanu, a 188. da se preko nje probije na istok i zatim udari k jugu, u bok glavne grupacije Četvrte armije. U ogorčenim borbama cijeloga dana trajali su juriši i protujuriši obiju divizija uz živo angažiranje susjedne 13. i 19. divizije, a s njemačke strane 237. divizije, borbene grupe Rijeka i brojnih drugih manjih njemačkih i kvislinških formacija. U Riječkoj bitci bile su tada angažirane gotovo sve raspoložive snage njemačkog 97. armijskog korpusa, što je stvorilo povoljne uvjete za ostvarenje namjeravanog manevra Četvrte armije za prodor njezinih krila u Istru i Trst.
Sljedeća tri dana, do 28. travnja, Riječka bitka je dostigla vrhunac. Dok se na glavnoj bojišnici odvijala bitka, 20. divizija ojačana topništvom i tenkovima s Mašuna i Dedne gore nahrupila je 28. travnja, zajedno s glavninom 43. divizije, na Ilirsku Bistricu, Pivku i Postojnu i odatle usmjerila dio snaga u lijevi bok i pozadinu 97. armijskog korpusa, dok je s juga, iskrcana na istočnu obalu Istre, 9. divizija krenula duž obale u njegov desni bok i pozadinu. Nesmanjeni pritisak divizija Četvrte armije na Riječkoj bojišnici spriječio je Nijemce da odvoje potrebne snage za otklanjanje ove vrlo opasne situacije na njihovim bokovima i u pozadini. Kad su, po naređenju Generalštaba, krilne divizije Četvrte armije 28. travnja okrenule ka Trstu, 13., 19. i 26. divizija ostale su na Riječkoj bojišnici, a jedna brigada 9. divizije kod Voloskog, sa zadatkom da opkole i unište 97. armijski korpus. Tog dana Nijemci su odustali od daljnjih pokušaja da se probiju na istok i obuhvate divizije Četvrte armije pred Rijekom. Ali, bez obzira na situaciju u Istri i na pravcu Trsta, dovlačili su nove snage u okolicu Rijeke. Sljedeća dva dana, 29. i 30. travnja, 13. divizija je sa sjevera, preko Ilirske Bistrice i Šapjana, obuhvaćala 97. armijski korpus, 2. brigada 9. divizije s juga, od Opatije i Voloskog, dok su 19. i 26. divizija pritiskivale na bojišnici Rijeka—Raka (kota 920), gdje se neprijatelj beskorisno trošio u upornoj obrani, naročito na zapadnoj obali Rječine. Jedinice Četvrte armije zarobile su 16.000 vojnika sa svom ratnom opremom.